Talking to People: Cooperative Methodology for Teaching
Početkom ožujka na planiranu mobilnost u glavni grad Irske, Dublin, u sklopu našeg projekta krenule su dvije djelatnice naše škole, pedagoginja i profesorica talijanskoga jezika Ines Sedlar i profesorica engleskoga i njemačkoga jezika Alenka Miljević.
Kombinacija stručnog usavršavanja koje se sastojalo od metodika poučavanja, upoznavanja kulture, uvida u obrazovni sustav Irske i posjeta školi, svakoj od njih donio je nova iskustva i spoznaje primjenjive u svom radu.
Mobilnost je trajala sedam dana, a spojila je kolege različitih profila iz obrazovnih sustava Belgije, Finske, Hrvatske, Nizozemske, Njemačke, Portugala, Rumunjske, Slovenije i Španjolske pa je boravak, iako u Irskoj, omogućio upoznavanje kultura i običaja svih gore navedenih, sada možemo reći, prijateljskih zemalja. Ovakva stručna usavršavanja imaju jednu posebnu dodanu vrijednost koja je i značajna i ne zanemariva, a to je da zajednički cjelodnevni boravci na predavanjima, rad i druženja neizbježno potaknu sklapanje novih prijateljstava.
Predavanja su se održavala svakodnevno od 9 do 5 popodne, a koncipirana su tako da smo nakon predavanja i radionica o metodologijama poučavanja i učenja posjećivali kulturne ustanove. Imali smo priliku posjetiti Nacionalni muzej Irske, Nacionalnu galeriju, knjižnicu u Trinity College u kojoj se nalazi Long Room (Duga soba) u kojoj se čuvaju primjerci rijetkih knjiga, ali i za ovu godinu vrlo važan proglas o neovisnosti republike Irske iz 1916 godine. Za svaki posjet imali smo zadatak osmisliti kako sadržaj koji nam se nudi u navedenim kulturnim ustanovama možemo obraditi primjenom novonaučenih metodika rada te ga prilagoditi svome radnom okruženju.
Posjetili smo i Kilkenny, stari pitoreskni glavni grad Irske te Glendalough, što na irskom znači dolina dvaju jezera, i uživali u pejzažima zelenog otoka.
Zadnjeg dana našeg boravka u Dublinu prezentirali smo pripreme za nastavni sat koje smo, svatko iz svog područja rada osmislili, ali pri tome koristeći se sadržajima s kojima smo se imali prilike upoznati za vrijeme mobilnosti.
Odlučili smo se poslužiti temom „The Book of Kells“ (Knjiga Kellsa) za koju smo, iako se radi o molitveniku iz 6. stoljeća, otkrili da koliko god ona veličanstvena bila izvana, u sebi nosi isto tako veličanstvenu i svevremensku poruku. Budući da mnogi ljudi kažu kako se radi o jednoj od najljepših knjiga na svijetu koja je ukrašena umjetnostima koje potječu sa Bliskoga Istoka i iz sjeverne Afrike, ljepota nastala od različitosti kojoj svjedoči ova knjiga vrijedna je divljenja ne samo zbog svoje oku vidljive ljepote nego i zbog one nevidljive koja nosi poruku prihvaćanja drugih i drugačijih.
Takvoj jednoj ljepoti svjedočili smo na dan posjeta ženskoj katoličkoj školi koju polaze i djevojčice muslimanske vjeroispovijesti.
Poruka koju odašilje ova škola, ali koja se osjećala i za vrijeme cijelog našeg boravka u Irskoj, je poruka prihvaćanja drugih i drugačijih.
S porukom tolerancije, prihvaćanja i prijateljstva pozdravili smo se s Irskom i rekli samo „Do viđenja!“
